Dijalog EU-a s mladima jest proces konzultacija između donositelja odluka i mladih, koji osigurava da mišljenja i preporuke mladih budu jedan od ključnih impulsa prilikom donošenja odluka i oblikovanja politika za mlade. Dok se kroz ranije cikluse strukturiranog dijaloga on sastojao od jasno definiranih faza, sada je nešto fleksibilniji.
Organiziran je u 18-mjesečne cikluse koji su podijeljeni u tri šestomjesečne faze. One se podudaraju s 3 šestomjesečna rotirajuća predsjedavanja Europskom unijom. Tri države članice koje unutar 18-mjesečnog ciklusa predsjedavaju Unijom, u suradnji s Europskom komisijom i Europskim forumom mladih odabiru tematski prioritet koji će biti u fokusu cjelokupnog ciklusa i oko kojeg će se odvijati konzultacije te donositi zajedničke preporuke.
Prva faza
Cilj je prve šestomjesečne faze postići zajedničko razumijevanje tematskog prioriteta koji će biti temelj dijaloga i konzultacija u sljedećim fazama. Nacionalne radne skupine počinju pripreme za proces na nacionalnoj razini kroz diskusije sa stručnjacima i mladima i istraživanje dogovorenog tematskog prioriteta. Nakon toga, država članica koja prva predsjedava Unijom unutar ciklusa organizira prvu Europsku konferenciju za mlade. Konferencija okuplja predstavnike organizacija mladih i donositelja odluka iz cijele Europe koji zajednički dogovaraju tematski okvir konzultacija i oblikuju konzultacijska pitanja. Potom nacionalne radne skupine, u suradnji s organizacijama mladih, pokreću konzultacije na nacionalnoj razini.
Druga faza
Cilj je druge faze prikupiti mišljenja mladih diljem Europe i na temelju njih oblikovati zajedničke preporuke vezane za tematski prioritet. Konzultacije obično traju nekoliko mjeseci i u tom razdoblju ključan je doprinos organizacija mladih na terenu koje mogu doći do velikog broja mladih i uključiti ih u proces. Po završetku konzultacija, svaka nacionalna radna skupina izrađuje nacionalni izvještaj te ga šalje Europskoj radnoj skupini. Druga po redu predsjedavajuća država unutar ciklusa potom organizira drugu Europsku konferenciju za mlade, gdje se na temelju svih 28 nacionalnih izvještaja oblikuju zajedničke preporuke. Na kraju 2. faze počinje proces prikupljanja mišljenja i osvrta na prijedlog zajedničkih preporuka na europskoj i nacionalnoj razini.
Treća faza
Cilj je treće faze uključiti dobivene osvrte i mišljenja kako bi se povećala važnost zajedničkih preporuka i vjerojatnost da postanu dio politika za mlade. Nakon što su na europskoj i nacionalnoj razini prikupljena mišljenja o nacrtu zajedničkih preporuka, posljednja država u predsjedavajućem triju organizira treću Europsku konferenciju za mlade. Na njoj predstavnici organizacija mladih i donositelja odluka raspravljaju i revidiraju zajedničke preporuke i predlažu konkretne načine njihove provedbe. Vrhunac procesa predstavlja usvajanje Zajedničkih preporuka na konferenciji od strane mladih i donositelja odluka.
Nakon posljednje Europske konferencije za mlade u ciklusu, Vijeće ministara Europske unije (za mlade) počinje proces izrade i donošenja Rezolucije Vijeća, pri čemu Zajedničke preporuke služe kao temelj. Po završetku jednog 18-mjesečnog ciklusa, proces počinje iznova, s novim predsjedavajućim trijem i novim tematskim prioritetom.
AKTERI
Cjelokupnim procesom upravlja Europska upravljačka skupina za Dijalog EU s mladima. Čine je Europski forum mladih, Europska komisija i trio država koje predsjedavaju Europskom unijom.
Na razini država članica strukturirani dijalog koordinira nacionalna radna skupina. Obično je čine predstavnici ministarstva zaduženog za mlade, krovne organizacije mladih i ostalih udruga te stručnjaci i istraživači.
Važno je naglasiti da Dijalog EU s mladima nije jedan od onih procesa koji su sami sebi svrha. Temelji se na jasno definiranim načelima i za njegovu provedbu ključni su:
- obostrano učenje,
- izvještavanje o napretku,
- širenje rezultata,
- praćenje provedbe procesa,
- korištenje europskih programa i fondova.
Iz samih načela Dijaloga vidljivo je da je riječ o procesu kojem iz srži proizlazi potreba za konkretnim rezultatima i zajedničkim razvojem. Običan razgovor sa skupinom mladih nije dijalog s mladima. Razgovor koji služi međusobnom upoznavanju problema i pozicija, koji kao rezultat ima konkretne prijedloge čija se provedba prati te koji rezultira usmjeravanjem resursa prema rješavanju određenog problema – to je dijalog s mladima.
